Romski jezik

Romski jezik

Romski jezik- “Romani čhib”, pripada indijskom jezičnom stablu. Proizašao je iz Prakrita, srednje faze indijskog jezika, koji vodi poreklo iz Sanskrita. Severozapadni ogranci ovih jezika su “hindi jezici” koji su najbliži srodnici današnjeg romskog jezika. U proteklih petnaestak vekova  romske dijaspore,  ovaj jezik se raširio po čitavom svetu, tako da je veoma teško naći zemlju u kojoj nema Roma a time i njihovog jezika.  Jezici  i narodi  u čijem okruženju žive Romi snažno su uticali na to da je romski jezik, u velikoj meri, izmeni u odnosu na  onaj jezik koji je korišćen u vreme boravka u pradomovini.

Znatne promene, pre svega, nastale su u stvaranju novih reči i u njihovim promenama. Najveće  promene pretrpeo je  romski rečnik  jer je  veliki broj  stranih reči inkorporiran u romski jezik, tako da je sada vrlo teško utvrditi koje su reči romskog, a koje neromskog porekla. ZBog svega ovoga “romani čhib” se raspao na mnoštvo dijalekata i narečja koja su se vremenom među sobom toliko izdiferencirala da se pojedine grupe Roma teško mogu sporazumeti, tvrde nekei istraživači romskog jezika, ali o tome postoje i druga mišljenja. Rajko Djurić, u svojoj Gramatici romskog jezika, kaže da njegovi “reultati istraživanjapokazuju da je jezik Roma u svojoj suštini jedinstven”, kao i to da je on neuporedivo stariji, nego što se do sada prepostavljalo, što je na početku ovg teksta i istaknuto. Romski jezik, dakle postoji, u čemu se mnogi slažu, iako je na njemu malo napisano. “On predstavlja jedan novoindijski idiom koji se razvio indirektno iz srednjoindijskog jezika prakrta. U daljem je srodstvu sa staroindijskim jezikom sanskrt. U svojoj staroj domovini primao je pozajmice iz iranskog. U toku seobe povukao je u sebe i neke jermenske reči. Po dolasku Cigana na Balkan na njihov jezik su uticali jezici okolnih naroda: Južnih Slovena, Grka, Rumuna, Madjara..

Ovaj jezik, misle neki poznavaoci, ima sličnosti sa novoindijskim jezicima, kao što su hindustanski i drugi tamošnji jezici. To je jezik sintetičnog tipa s Bogatom morfologijom. Ima nekoliko glasova koji su strani našem glasovnom sistemu. Odlikuje se grlenim glasovima. U ciganskom jeziku postoji, pored ostalog, član, osam padeža, a nema infinitiva. Pod uticajem jezika domorodaca ciganski jezik se podelio na mnoštvo dijalekata. Poneki imaju karakter posebnih jezika. Tako, na primer, naš Ciganin ne može da razume španskog Ciganina. Medjutim, jezgro rečnika je kod mnogih dijalekata manje-više zajedničko. I to se da  lako zapaziti”.

Franc Miklošič, jedan od najvećih poznavalaca romskog jezika u svoje vreme, podelio je evropske Rome, a time i njihov jezik na 13 dijalekata, odnosno narečja. Iako je ta Miklošićeva podela dugo  važila kao tačna, novija saznanja svedoče  da to baš i nije tako kako je taj nekada vrsni znalac romskog jezika i kulture tvrdio.

Preuzeto sa webstranice Muzeja Romske Kulture: http://www.romamuseum.rs/

Leave a Reply

Your email address will not be published.